Rijeka Trebižat, uz Lišticu, najveća je desna pritoka Neretve. Od izvora u Peć-Mlinima do ušća u Neretvu kod Čapljine, njen tok iznosi oko 50 kilometara. Kao što je često slučaj u kraškom području Dinarida, rijeka Trebižat je zapravo dio složene mreže hercegovačkih ponornica zbog čega i nosi različita imena u pojedinim dijelovima svog toka: Culuša, Ričina, Suvaja (Posušje), Matica, Vrljika (Imotski), Tihaljina, Mlade (Veljaci – Humac) i Trebižat (od Ljubuškog).
Vodni režim Trebižata je pod jakim antropogenim uticajem, uključujući izgradnju malih hidroelektrana, divlju gradnju i loše upravljanje otpadnim vodama. Uprkos tome, različita istraživanja potvrđuju izuzetnu vrijednost rijeke, ne samo sa aspekta biološke, već i hidromorfološke raznovrsnosti.
Istraživanja pod vodstvom Centra za životnu sredinu su obuhvatila različite grupe organizama, uključujući ribe, floru i vegetaciju, ptice, briofite, vodozemce i gmizavce, leptire, vodene makrobeskičmenjake i sisare. Cilj istraživanja bio je prikupljanje novih podataka i proširenje baze znanja o ovom području, kao i korištenje rezultata za promociju biološke vrijednosti rijeke i pokretanje inicijativa za njenu zaštitu. Na osnovu toga je izrađena i Studija obrazloženja za zaštitu rijeke Trebižat kao spomenika prirode.
